Naslovnica Žensko zdravlje Epilepsija: tipovi napadaja i načini liječenja

Epilepsija: tipovi napadaja i načini liječenja

Epilepsija

Epilepsija je neurološka bolest do koje dolazi zbog određenog poremećaja središnjeg živčanog sustava. Kako bi bolesnik dobio dijagnozu epilepsije potrebno je nekoliko napadaja prije nego se konkretno može utvrditi da je doista riječ o epilepsiji.

Što je epilepsija?

Epilepsija je neurološki poremećaj i manifestira se kroz epileptične napadaje. Kako bi živčane stanice normalno normalno i skladno živjele one razmjenjuju informacije. Prilikom razmjene informacija dolazi do elektrokemijskog procesa koji je moguće uočiti kao električnu aktivnost na EEG-u (encefalogramu). Kada se radi o nenormalnoj električnoj aktivnosti, tada dolazi do napadaja. Gotovo svaka osoba može imati napadaje pod određenim uvjetima, no količina poticaja koja dovodi do epileptičnog napadaja naziva se prag napadaja. Razlikuje se od osobe do osobe i oboljeli od epilepsije u pravilu imaju nizak prag napadaja. Okidači mogu biti razni, od svjetla, zvukova, dodira, pa do hormonalnih promjena kao što su trudnoća, mjesečnica ili menopauza.

Uzrok idiopatskih epileptičnih napada

Kod idiopatske epilepsije kojoj se ne može otkriti uzrok postoje određena stanja koja mogu potaknuti razvoj epileptičnih napadaja:

  • Metabolički poremećaji
  • Komplikacije kod dijabetesa
  • Poremećaji elektrolita
  • Urođene mane
  • Zatajenje bubrega (posljedično nakupljanje toksina u tijelu)
  • Ozljede mozga
  • Fenilketonurija (može dovesti do napadaja kod dojenčadi)
  • Trovanje alkoholom ili drogama
  • Tumor ili hematomi na mozgu
  • Glavni razlog za povećanu učestalost epilepsije u zemljama u razvoju smatraju se komplikacije nakon poroda koje dovode do oštećenja mozga, pothranjenosti i akutnih i kroničnih infekcija mozga.

Učestalost epileptičnih napadaja

Epilepsija se može pojaviti kod oba spola i neovisno o godinama starosti. Otprilike 5% svjetske populacije doživi samo jedan napadaj tijekom cijelog svog života.

  • U prvom desetljeću života epilepsija pogađa 85/100 000 ljudi.
  • U drugom desetljeću života epilepsija pogađa 36/100 000 ljudi.
  • U trećem desetljeću života epilepsija pogađa 27/100 000 ljudi.
  • U četvrtom desetljeću života epilepsija pogađa 37/100 000 ljudi.

Iz priloženog vidimo da se čak 75% slučajeva javlja u djetinjstvu.

Kako prepoznati epileptični napadaj?

Kako će izgledati napadaj ovisi o mjestu i vrsti podražaja koji izaziva sam napadaj. Oni se manifestiraju kroz nekontrolirano grčenje mišića, smetnje s vidom, sluhom i njuhom te djelomičnim ili potpunim gubitkom svijesti. Napadaji zahvaćaju mozak djelomično ili u potpunosti, no svakako su najčešći generalizirani oblici koji pogađaju cijeli mozak ili njegov veći dio.

Generalizirani napadaji uključuju različite petit mal napadaje i toničko-klonične napadaje, dok se kod parcijalnih napadaja koji zahvaćaju mozak djelomično najčešće javljaju fokalni napadaji (osoba svjesna prilikom napadaja, dok postoje nenormalni pokreti i osjeti) i parcijalne kompleksne napadaje (nenormalni pokreti i osjeti praćeni su promjenama u svijesti).

Bez obzira na tip napadaja, ako govorimo o ponavljajućim napadajima ovog tipa, radi se o epilepsiji.

Tipovi epileptičnih napadaja

PETIT MAL NAPADAJ

Simptomi ove vrste napadaja su:

  • Najčešći u djetinjstvu
  • Pojavljuju se dosta često
  • Dolaze bez gubitka svijesti ili s kratkim gubitkom svijesti
  • Pokreti prilikom napadaja su minimalni ili nikakvi, uobičajeni samo treptaji očima
  • Smanjuju sposobnost učenja

GRAND MAL NAPADAJ

Simptomi ove vrste napadaja, koje nazivamo i generaliziranim toničko-kloničkim napadajima, su:

  • Jake kontrakcije mišića u cijelom (ili gotovo cijelom) tijelu
  • Potpuni gubitak svijesti
  • Inkontinencija (nemogućnost zadržavanja urina)
  • Ugriz jezika, usana ili obraza
  • Privremeni prestanak disanja

JEDNOSTRUKI FOKALNI NAPADAJ

Simptomi ove vrste napadaja su:

  • Mučnina
  • Znojenje
  • Crvenilo kože
  • Proširene zjenice
  • Kontrakcije mišića određenog dijela tijela
  • Nenormalni osjeti
  • Ostali lokalizirani simptomi

PARCIJALNI KOMPLEKSNI NAPADAJ

Simptomi ove vrste napadaju su:

  • Mučnina
  • Znojenje
  • Crvenilo kože
  • Proširene zjenice
  • Promjena u osobnosti
  • Moguće kratkotrajno intervalno gubljenje svijesti
  • Nenormalni osjeti
  • Ponašanje automatizmom (automatsko odrađivanje kompleksnog ponašanja)
  • Mogući gubitak osjeta njuha i okusa
  • Moguće halucinacije

Što je aura?

Liječnici aurom nazivaju stanje koje kod nekih bolesnika nastupa prije generaliziranog napadaja. U pravilu oboljeli s vremenom i iskustvom u napadajima uspiju prepoznati simptome koji ukazuju da će do napadaja uskoro doći, što im ostavlja određeno vrijeme da pripreme sebe i ljude oko sebe na to. Aura se manifestira kroz pojavu trnaca u udovima, nesvjesticu, vrtoglavicu, iznenadne promjene u raspoloženju i količini energije, lupanje srca, povraćanje, osjećaj izgubljenosti i gubitak pamćenja.

Prepoučene pretrage kod sumnje na epilepsiju

Kod sumnje na epilepsiju potrebno je provesti detaljan pregled pacijenta, na prvom mjestu tu je provjera živaca i mišića koji već mogu ukazivati na određene ometane funkcije u mozgu. Potom se radi EEG koji obično potvrđuje sumnje i postavlja dijagnozu epilepsije.

Ovisno o uzroku epilepsije na koji se sumnja preporučuju se daljnje pretrage, najčešće su to:

  • Krvne pretrage glukoze u krvi
  • Provjera funkcije jetre
  • Provjera funkcije bubrega
  • Utvrđivanje prisutnosti određene infektivne bolesti u tijelu
  • Analiza cerebrospinalne tekućine (lumbalna punkcija- punkcija kralježnice)
  • CT ili MR glave

Liječenje epilepsije

Kako bi liječenje bilo što učinkovitije važno je liječnicima prenijeti baš sve detalje napadaja. Upravo zato što je svaki detalj bitan, oboljelima se savjetuje neposredno nakon napada zapisati sve detalje kojih se možete sjetiti.Osim datuma, vremena, trajanja, važno je spomenuti i koji dijelovi tijela su bili zahvaćeni, koje pokrete ste radili i sve ostale simptome. Također, pokušajte razmisliti o mogućim uzrocima i specifičnostima tog i dana koji je prethodio napadaju (jeste li bili izloženi kakvom pojačanom stresu i slično).

Liječenje epilepsije moguće je nakon otkrivanja uzroka, jer se zapravo liječi uzrok koji je doveo do napadaja (korištenjem antikonvulzivnih lijekova). Liječenje može uključivati i kirurški zahvat i druge vrste liječenja ukoliko se radi o tumoru ili lezijama na mozgu.

Lijekovi, individualno određena doza od pacijenta do pacijenta, trebali bi spriječiti ili napadaje barem učiniti što rjeđima.Ponekad je potreban određen period vremena da se pronađe idealna doza lijeka, no i nakon toga se potrebno redovito kontrolirati, barem jednom godišnje.

Čak i kod osoba koje epilepsiju drže pod kontrolom lijekovima moguće je da dođe do komplikacija u nekim “izvanrednim” situacijama kao što je dugotrajan nedostatak sna, preskakanje lijeka, konzumacija drugih lijekova, droga i alkohola i hormonalne promjene (prvenstveno trudnoća).

Komplikacije do kojih može doći su: ozljede uslijed pada ili udarca tijekom napadaja, nuspojave na lijekove, povratak tekućine u pluća kod napadaja što posljedično može dovesti i do upale pluća, moždani udar ili drugo oštećenje mozga tijekom napadaja te respiratorni ili kardio arest tijekom napadaja.